“ moradoh” ja opet o ratu

Zove me jucer jedna prijateljica Holandjanka, inace uciteljica u jednoj osnovnoj skoli kod nas u selu i pita imam li vremena ko biva danas da dodjem u opstinu i da pricam sa njenim ucenicima iz grupe 7 (11 godina) o ratu u Bosni i kako je biti izbjeglica. Nije da bas volim da pricam o ratu i izbjeglistvu ali nju ne mogu da odbijem jer mi je jako draga .

I tako dodjem ja u opstinu oko 9 sati tamo ona sa cijelim razredom, kad u opstini skromna izlozba o ratovim a povodom 5 maja dana oslobodjenja od fasizma. Nesto malo o krstaskim ratovima, pa o 1 svjetskom ratu, pa o drugom i Jevrejima, naravno uz slike Ane Frank kuce i njenog dnevnika, onda nesto malo o Sudanu, Afganistanu i njihovim izbjeglicama i na kraju o Bosni sa puno fotografija. Bio je i jedno vojno lice te i s njim u pricu. Kaze bio je u Bosni 96, negdje oko Bogujno i Travnika , ali je posjetio i Mostar, Sarajevo, Tuzlu, Banja Luku  i tako pokazuje na karti gdje je bio i sta je vidio, te kako je krasna zemlja sa prekrasnom prirodom i ostala Holandska suplja turisticka.

 

E sad sta reci djeci od 11 godina o ratu?

Da sam ga prezivjela zahvaljujuci prijateljstvima , da niko nije imao puno ali da smo se medjusobno pomagali. Da  zato grade prijateljske veze i cuvaju svoja prijateljstva. Pitaju kako se moglo zivjeti bez vode struje i plina. Tesko u pocetku a poslije se naviknes, naneses vode sa cesmi, punis akumulatore kad koji sat dodje struja i da lozis sve i svasta da se sta skuha i ugrijes. Kazu ko u srednjem vijeku. Nije djeco nego ko u kamenom dobu, ali da smo se i  smijali svemu tome.

A kako je biti izbjeglica? U pocetku tesko, poslije shvatis da moras dalje sa zivotom a onda se naviknes .

Uciteljica zadovoljna djeca puna pitanja o svemu i svacemu . Uglavnom jedno korisno upotpunjeno prijepodne.

Evo i malo slicica sa izlozbe, naravno o Bosni

7 komentara

  1. Nekako tek poslije rata, tesko mi je bilo objasniti sta se zapravo desavalo za vrijeme rata. Pa kad neko zaista zeli da zna otprilike i da mu to zaista nekako priblizim, upalim mu jedan isjecak sa Youtube. Rijeci su suvisne …

  2. joj kakao te razumijem i mi smo to radili i još uvijek kada nekome kažem da sam iz Bosne odmah me zagledaju pitaju za rat, za Sarajevo, Srebrenicu, naše žene, toliko je lijepo i ljudski to što uradiš da znaju mlađe generacije i da se više ne ponovi

  3. na Floridi ovdje gdje ja zivim,pa eto i radim u jednom malom yacht club nema bosanaca.Tako da kada me pitaju odakle dolazim,ja kazem iz Bosne, a oni me uvjek pitaju jesam li muslimanka.Ja sam ispocetka objasnjavala, sada kada me neko pita samo odgovorim da,sto i nema veze sta sam ja jer ja sam samo za njih iz Bosne.Sto neko napisa i uvijek su tu pitanja vezana za Sarajevo i nesretni rat.

  4. Sve sam manje u situaciji da to pricam, jer skoro da nemam kontakata sa Holandjanima. Ipak neki dan udarih na tu temu sa jednom komsinicom. A pocelo je oko njenog macka, koji kod nas dolazi svaki dan. Onda zavrsilo na Wildersu. Mislim da je pricanje o tome za nas opterecenje, a imam utisak da nas oni nikad nece razumjeti. Ja ih uputim odmah na Hitlera i na stradanje Jevreja u Holandiji, i onda im ukazem da pripaze da se to moze opet svugdje dogoditi. Zato sam i zavrsio sa Widersom, a komsinica kaze kako je to zbog ekonomske situacije.

  5. Svea, sa odraslima i necu da pricam a djeci sam mislim dobru poruku prenijela,

    USvijetu, slazem se s tobom,

    Mirso, iskreno receno i jeste,

    Magnolija, hvala!

    Reuw, nemoj tako, ima i njih ljudi i neljudi. Ja biram s kojima cu se druziti a s kojima ne. I druzim se s onima koji ne pricaju o Wildersu a sve ih je vise takvih

Komentariši