mirisdunja

"covjek sam i nista mi ljudsko nije strano"

26.04.2010.

da nije smijesno bilo bi zalosno ili je ono obrnuto?

Ona moja poslodavka , bolje poznata kao vjestica, ili je pOkla ili pokusava mene da dotjera do stanja. Sto se prvog tice, bas me briga, njen problem, a drugo joj nece uspjeti, Tite mi naseg.

Nakon sto sam joj rekla da mi bjezi s ociju a da mi u kucu udje neJma sanse, stigao je i rezultat second opinion-a od nezavisne organizacije kojeg se i ona i onaj njen nazovi doktor moraju da pridrzavaju.

Stiglo pismo preko Rotte , u tom pismu pise:

Ne smije raditi vise od 15 sati sedmicno (njihov zahtjev bio povecati sa 20 na 28)  doktor je napravio pogresnu listu mogucnosti, poslodavac mora imati razumijevanja za radnika itd, ali eto da ipak moramo razgovarati, u glavnom ja je opet pobijedih.

Ali u medjuvremenu je i advokat od jedne vrste sindikata uzeo slucaj u razmatranje i nadam se da ce uskoro i na sud predati. Dosta ba vise njene suplje moras ovo moras ono. Ne moram nista!

Zalba direktoru njenog nazovidoktora je isto tako napisana sa zavrsnim pozdravom:

Nadam se da se neces nikad razboliti i dobiti takvog jednog doktora koji bira stranu poslodavca i koji se ne drzi Hipokritove zakletve , dakle ja ga i ne smatram nekim doktorom."

 Uglavnom , dobih od njih drugog doktora.

E sad odgovor na moj mail : ne dolazi mi na oci a u kucu mi ne's uci,

stize ponovo preporuceno pismo:

Mozemo li onda razgovarati u restoranu blizu tvoje kuce? Eto ima jedan ko u sumi, 15 minuta biciklom ili 10 minuta busom pa jos 20 pjesaka. Cuj budale , da me necim odalami u sumi! Ma bjezi!

Odgovor: Ne moze, daleko mi 15 minuta biciklati zbog tebe, mozes doci samo u restoran 2 minute od moje kuce ( cije vlasnike dobro znam i gdje dolaze meni poznati ljudi iz sela, al ne stoji u mailu) !

Njen odgovor:

Moze, eto pa cemo i rucati na moj racun i nadam se da ce nam rucak prijati i da cemo imati jedan ugodan razgovor!

cuj ugodno s njom, nema sanse!

al eto nek'  dodje sutra u selo, narucicu sve najskuplje i to u ogromnim kolicinama, iako ja  ne mogu puno da pojedem a onda cu ja gledajuci u tanjir na pola slusati sta ima da kaze ili ti ga njenu suplju i praviti se luda!

23.04.2010.

“ moradoh” ja opet o ratu

Zove me jucer jedna prijateljica Holandjanka, inace uciteljica u jednoj osnovnoj skoli kod nas u selu i pita imam li vremena ko biva danas da dodjem u opstinu i da pricam sa njenim ucenicima iz grupe 7 (11 godina) o ratu u Bosni i kako je biti izbjeglica. Nije da bas volim da pricam o ratu i izbjeglistvu ali nju ne mogu da odbijem jer mi je jako draga .

I tako dodjem ja u opstinu oko 9 sati tamo ona sa cijelim razredom, kad u opstini skromna izlozba o ratovim a povodom 5 maja dana oslobodjenja od fasizma. Nesto malo o krstaskim ratovima, pa o 1 svjetskom ratu, pa o drugom i Jevrejima, naravno uz slike Ane Frank kuce i njenog dnevnika, onda nesto malo o Sudanu, Afganistanu i njihovim izbjeglicama i na kraju o Bosni sa puno fotografija. Bio je i jedno vojno lice te i s njim u pricu. Kaze bio je u Bosni 96, negdje oko Bogujno i Travnika , ali je posjetio i Mostar, Sarajevo, Tuzlu, Banja Luku  i tako pokazuje na karti gdje je bio i sta je vidio, te kako je krasna zemlja sa prekrasnom prirodom i ostala Holandska suplja turisticka.

 

E sad sta reci djeci od 11 godina o ratu?

Da sam ga prezivjela zahvaljujuci prijateljstvima , da niko nije imao puno ali da smo se medjusobno pomagali. Da  zato grade prijateljske veze i cuvaju svoja prijateljstva. Pitaju kako se moglo zivjeti bez vode struje i plina. Tesko u pocetku a poslije se naviknes, naneses vode sa cesmi, punis akumulatore kad koji sat dodje struja i da lozis sve i svasta da se sta skuha i ugrijes. Kazu ko u srednjem vijeku. Nije djeco nego ko u kamenom dobu, ali da smo se i  smijali svemu tome.

A kako je biti izbjeglica? U pocetku tesko, poslije shvatis da moras dalje sa zivotom a onda se naviknes .

Uciteljica zadovoljna djeca puna pitanja o svemu i svacemu . Uglavnom jedno korisno upotpunjeno prijepodne.

Evo i malo slicica sa izlozbe, naravno o Bosni





















13.04.2010.

sta bi ste vi uradili

kad bi neko ko vam je puno stete nanio i jos uvijek nanosi, koga mrzite iz dna duse poslao postom poruku da zeli da vam dodje kuci da vas jos vise nervira ?

Moj odgovor:

Za tvoje dobro ti kazem da izbjegavas svaki kontakt oci u oci sa mnom.  Ako imas sta reci, pisi pisma, salji mailove, ja tebi nemam sta reci a u moju kuci nisi dobro dosao/la!

Pozdrav,

ja


Noviji postovi | Stariji postovi

mirisdunja
<< 04/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930